Zagađeni zrak je u direktnoj vezi sa bolestima opasnim po život. Procijenjeno je da svake godine bolesti uzrokovane zagađenim zrakom ubijaju oko devet miliona ljudi - svaki šesti umrli u svijetu. Od tog broja, oko 600.000 su djeca mlađa od pet godina. Prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije, po broju umrlih od bolesti izazvanih zagađenim zrakom Bosna i Hercegovina je najgora u Evropi i druga najgora zemlja na svijetu, iza Sjeverne Koreje.
Izlaganje visoko zagađenom zraku može izazvati niz posljedica po zdravlje. Povećava se rizik od pojave respiratornih infekcija, srčanog udara, moždanog udara i raka pluća. Ustanovljena je veza između i kratkotrajne i dugotrajne izloženosti zagađenom zraku i bolestima srca. Više su izloženi oni koji su već bolesni. Djeca, stariji i siromašni su više osjetljivi. Najviše štetni polutanti, koji su usko povezani sa povećanom smrtnosti su fine lebdeće čestice PM2,5 koje mogu prodrijeti duboko u plućne prolaze. Štetni efekti se mogu javiti i nakon kratkotrajne (sati, dani) i nakon dugotrajne (mjeseci, godine) izloženosti zagađenom zraku.
Odrasli mogu bolovati od niza zdravstvenih komplikacija koje su uzrokovane zagađenim zrakom. Zagađeni zrak pogoršava postojeće kardiovaskularne bolesti i u vezi je sa nizom kardiovaskularnih efekata poput moždanog udara i zatajenja srca. Pored toga, postoje jaki dokazi da zagađeni zrak izaziva rak pluća kao i dijatebes tipa 2.
Dosta je dokaza o štetnim učincima kratkotrajne izloženosti PM10 po zdravlje, dok je što se tiče smrtnosti, pogotovo kad je u pitanju dugotrajna izloženost zagađenom zraku, ustanovljen puno veći faktor rizika za PM2,5 (lebdeće čestice manje od 2,5 μg/m3) nego za grubu frakciju lebdećih čestica PM10 (čestice veličine između 2.5–10 μm). Procjene su da smrtnost od svih uzroka poraste od 0,2 do 0,6% na svako povećanje koncentracije zagađenja od 10 μg/m3 PM10. Dugotrajna izloženost PM2,5 je povezana sa povećanjem rizika smrti od kardiovaskularnih bolesti za 6-13% na svakih 10 μg/m3 povećanja koncentracije PM2,5.
Odrasli koji već boluju od kardiovaskularnih bolesti, uključujući bolesti srca i visoki krvni pritisak su više osjetljivi na zagađenje zraka. Ovo je posebno slučaj kada je u pitanju stariji dio populacije. Dugotrajna izloženost zagađenom zraku je povezana sa moždanim udarom i ishemičkom bolesti srca. Jedna studija je pokazala da se smrtnost od bolesti srca povećava za 0,6% na svakih 20 μg/m3 povećanja koncentracije PM10. Druga studija je pokazala da se za 1,5% poveća smrtnost od bolesti srca i učestalost prijema u bolnicu za bolesti slabosti srca i srčane aritmije.
Rizik za oboljele od šećerne bolesti su također povećava sa povećanjem zagađenja zraka, a posebno povećanja koncentracija lebdećih čestica. Pokazalo se da PM2,5 utječu na pravilno funkcionisanje ćelija i krvi. Jedna od studija je pokazala da se u zajednicama sa visokim procentom oboljelih od šećerne bolesti, udvostruči broj primljenih u bolnicu tokom perioda sa visokim iznosima zagađenja zraka.
Vrijedi i obratno, kada dođe do smanjenja koncentracije lebdećih čestica, smrtnost povezana sa njihovom koncentracijom će također opasti, pod uslovom da ostali faktori koji doprinose povećanoj smrtnosti ostanu nepromijenjeni. To omogućava onima koji kreiraju politike u ovoj oblasti da predvide kakvo se poboljšanje zdravlja populacije može očekivati ako dođe do smanjenja zagađenja zraka lebdećim česticama.
Utjecaj zagađenja zraka lebdećim česticama na zdravlje se ispoljava već na malim koncentracijama - istraživači nisu uspjeli identifikovati prag ispod kog nije moguće uočiti utjecaj na zdravlje.
Svjetska zdravstvena organizacija je zato i izdala preporuke s namjerom da se postignu što niže moguće koncentracije lebdećih čestica.
Preporučene vrijednosti (Svjetska zdravstvena oganizacija) i granične vrijednosti (BiH)
Svjetska zdravstvena organizacija | BiH | |||
PM2.5 | PM10 | PM2.5 | PM10 | |
srednja godišnja vrijednost | 10 μg/m3 | 20 μg/m3 | 25 μg/m3 | 40 μg/m3 |
srednja dnevna vrijednost | 25 μg/m3 | 50 μg/m3 | 50 μg/m3 (max. 35 dana u godini) | |
Ozbiljni rizici po zdravlje postoje ne samo od izloženosti zraku zagađenom lebdećim česticama, već i od izloženosti ozonu (O3), azotnom dioksidu (NO2) i sumpor dioksidu (SO2). Kao što je to slučaj sa lebdećim česticama, koncentracije ovih polutanata su obično najveće u urbanim zonama zemalja sa niskim i srednjim prihodima. Ozon je krupan faktor kod oboljevanja i povećane smrtnosti od astme, dok azotni dioksid i sumpor dioksid također mogu imati ulogu kod razvoja astme, bronhijalnih simptoma, upale pluća i smanjene funkcije pluća.
*U tekstu su korišteni podaci iz izvještaja "Clear the Air for Children", UNICEF (2016.)